Post broj pet

Shvatila sam da je ono za čim najviše žalim, u životu do sad, to što se nisam više potrudila oko odnosa s ljudima. To što se nisam potrudila da izgradim neke zdrave, lijepe, čvrste, iskrene odnose. To što sam toliko ljudi srela, a tako malo njih zaista upoznala. Pričala s njima. Otkrila im sebe. Otkrila njih. Nemam puno prijatelja i to mi nikad prije nije smetalo. Ali sada mi smeta i osjećam se kao da nemam ni jednu osobu s kojom mogu da pričam i podijelim svoje probleme. Osim njega, naravno. Ali kako vrijeme prolazi, voljela bih neki veći krug pravih, iskrenih prijatelja. A tako mi je teško da se otvorim, teško mi je da budem ranjiva, teško mi je da pokažem sebe u punom svjetlu. A to je ono za čim zapravo čeznem.

ponytail

4 komentara

Komentariši